Objavljeno 23. juna/lipnja 2021. od Il Grido del Popolo©
Administracija Joea Bidena suprotstavljanje NR Kini postavlja kao svoj primarni vanjskopolitički prioritet, pa je stoga drastično povećala vojne aktivnosti u Istočnom i Južnom kineskom moru i povećala napore da stvori veliki blok moći da održi američku hegemoniju u regiji. Načelnik Glavnog ravnateljstva vojno-obavještajne agencije ruskog Glavnog stožera (GRU) Igor Kostjukov, izvijestio je da su Sjedinjene Države stvorile 400 000 jakih snaga za azijsko-pacifički grad koji ciljaju NR Kinu.
Govoreći u Moskvi na konferenciji o međunarodnoj sigurnosti 23. lipnja, Kostjukov je rekao da Washington pokazuje da nije spreman za ravnopravan dijalog i nastoji uvući Indiju u savez NATO-a kako bi dominirao regijom i izolirao Rusiju i NR Kinu. U tom smislu izjavio je: “Sjedinjene Države, opsjednute ciljem globalne dominacije, pokazuju svoju nespremnost za ravnopravan dijalog. Američki doktrinarni dokumenti utvrđuju metode za izgradnju odnosa s drugim zemljama s pozicije snage.”
Prema Kostjukovu, Pentagon planira stvoriti radnu skupinu na Tihom oceanu čiji je cilj zadržavanje NR Kine u južnoj i istočnoj Aziji do 2024. godine, a do 2028. godine uspostavit će dvije brigade za kibernetske operacije. U međuvremenu NR Kina postala je najveće svjetsko gospodarstvo u 2017. godini, mada je primarni fokus američkih vojnih stratega na to područje još od 2010. godine, kada je Obamina administracija pokrenula inicijativu „zakretanje u Aziji”. Međutim, NR Kina je znatno premašila SAD u novim vojnim akvizicijama od 2020. godine, a njezin obrambeni sektor sposoban je pružiti novo naoružanje uz mali dio troškova dijelom i zbog svoje daleko veće industrijske baze.
Primjerice, novi kineski stelt lovac J-20 iziskuje troškove razvoja prije ulaska u službu od samo 4,5 milijardi dolara – dok njegov lakši američki rival F-35, koji ima slične tehnološke značajke, košta oko 55 milijardi dolara za razvoj. Ovo je odstupanje prisililo SAD da se oslanjaju na stvaranje koalicija kako bi pokušali održati ravnotežu snaga u regiji koja favorizira američke i zapadne interese. Međutim, većina zemalja u regiji svojim trgovinskim odnosima s NR Kinom pridaju mnogo veću važnost nego sa SAD-om i nisu bile voljne ući u protukinesko partnerstvo unatoč znatnom pritisku Zapada.
Izvor: Agencije
