foto: Rafael Correa / autor fotografije Gordan Stošević
Оbjavljeno 20. maja/svibnja 2019. оd Il Grido del Popolo©
Na pozivu stranke Levica, u Ljubljani je prije neki dan gostovao bivši predsjednik Ekvadora, Rafael Correa. Bilo je svakako riječi počevši od njegovog djetinjstva pa sve do ukidanja azila Juliana Assangea od strane njegovog nasljednika Lenina Morena.
Na samom početku je rekao kako je vrlo sretan što gostuje u Sloveniji, sa obzirom na to što se sve događa u susjedstvu njegove matične zemlje, koju je napustio nakon završetka predsjedničkog mandata. Rekao je, da je još od malih nogu znao da će jednog dana postati vođa, pa će kasnije kao student na sveučilištu i to potvrditi, kada je tijekom svog studiranja obavljao neke funkcije u svojim društveno-političkim nastupima. Istakao je, kako je vrlo važno u Evropi imati danas dobre vođe, koji mogu donijeti progresivne promjene u društvu.
Govorio je, kako je Ekvador prije 2000 godine bila zemlja u očajnom ekonomskom stanju, kriza koja je bila rezultat permanentnog zaduživanja, te velike nezaposlenosti koja je vladala krajem ’90-ih. Vrijeme u kojemu se vladajuća neoliberalna politička elita ponašala veoma bahato, bez političke kulture, što je izazvalo 1999. godine gubljenje vlastite nacionalne valute i potpuni krah ekonomije. Kazao je još, da je svo vrijeme bio kritičan po pitanju ekonomske politike zemlje, ali kada je 2007. godine bio izabran za predsjednika države, zauzeo se je odmah za njeno poboljšanje. Nije bilo nimalo lako na početku mandata kazao je, sa obzirom na pritiske od strane međunarodnih financijskih institucija, gdje su se bez izuzetaka zaduživale sve zemlje Latinske Amerike. Correa je rekao da je bilo zaista teško ići protiv interesa globalne financijske elite, ali da se je moralo po svaku cijenu stati na put nekontroliranom zaduživanju, tako što se započelo raditi na poboljšanju likvidnosti i smanjenju zaduživanja.
Izvor financijskoga duga, nastalog tijekom ’70-ih i’ 80-ih godina, kao rezultat subverzivnih aktivnosti američke imperijalističke politike, koja se može prepoznati u operaciji Condor. Danas je opet Ekvador ovisan od međunarodnog monetarnog fonda, nešto što će pasti na teret samih građana. Ono što je bivši predsjednik Ekvadora potencirao također, je to, što je tijekom 2000-ih u Južnoj Americi bilo čak osam država čije su vlade bile ljevičarske, međutim su danas samo njih tri, Bolivija, Urugvaj i Venezuela, kojoj kako vidimo prijeti građanski rat, državi čiji legitimno izabrani predsjednik Maduro prkosi američkoj hegemoniji na taj kontinent. Ali, kazao je, i to je veliki uspjeh sa obzirom na to, da ih nije bilo tijekom ’70-ih i ’80-ih godina kada su na vlasti bile desničarske vojne hunte. Međutim, dalje kaže Correa, ono što je danas još važno potencirati, je to, da je agresivnoj neoliberalnoj političkoj propagandi i dalje stalo do toga, da uništi sve ljevičarske pokrete na teritoriji Južne i Srednje Amerike, gdje se još tome odupiru Kuba i Nikaragva, sve ono što predstavlja progresivna ideja ljevice.
Zanimljiva konstatacija gosta iz Ekvadora je bila ona povezana sa slobodom govora, koja danas nedvojbeno ovisi od tiska i elektroničke medije, koji su u rukama krupnog kapitala, čije interese zastupaju. Danas svi ti korporativni mediji kaže Correa, kreiraju javno mnijenje u društvu o situaciji u svim zemljama Južne Amerike, jednako isto kao što su to radili u prošlosti, kada su izvještavali o ‘slobodi govora’ dok su na čelu vlasti stajale vojne hunte. Po pitanju civilnog društva i uspostavljanja demokracije, bilo je potrebno puno raditi na njihovom poboljšanju, jer je sve to bilo srozano u potpunosti tijekom vladavine pro imperijalističkih vlasti, koje su direktno podupirali CIA i američka administracija preko State Departmenta i Kongresa, međutim i raznorazne organizacije i fondacije koje su bile inkorporirane unutar samih država Latinske Amerike nakon Drugog svjetskog rata.
Američka oficijalna politika, dok nije bilo ljevice na vlasti u svim državama, nije govorila o demokraciji, ali zato kad je došla ljevica na vlasti, oni su počeli govoriti o poštivanju demokratskih prava, nešto što je zaista licemjerno sa njihove strane, ali prosto to je državna američka politika, čije interese nisu promijenjene još od vremena Jefersona. Također, bilo je riječi i o samoj ‘prirodi’ vojski južnoameričkih zemalja, koje su se uvijek kroz povijesti adaptirale ovisno od toga tko je bio na vlasti, je li to bila desnica ili ljevica. Bili smo svjedoci da je vojska otkazala poslušnost Salvadoru Allendeu, koja ga je oborila s vlasti, no i meni su neki generali nakon mog odlaska s dužnosti predsjednika pokazali kako nisu bili odani u potpunosti, što dovoljno implicira na to, da vrlo lako mogu promijeniti stranu, štiteći svoje interese, kazao Correa.
Nezaobilazna tema razgovora prilikom gostovanja Rafaela Corree, je svakako bila ona povezana sa nedavnom izručenju Assangea britanskoj policiji od strane ekvadorskog veleposlanstva u Londonu, gdje je ovaj boravio od 2012. godine. Correa je rekao, da je njegov nasljednik Lenin Moreno, koji je u ono vrijeme bio njegov potpredsjednik, ukinuvši azil Assangeu, načinio veliku sramotu državi i naciji, međutim i nešto što predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava. Correa je istakao, da je odobrio Assangeu azil, jer ga je ovaj od njih zatražio, odluka koja je bila donijeta nakon dva mjeseca razmatranja, te bila donijeta nakon procjene da će ga Švedska država, koja ga je tražila zbog ne osnovanih optužbi, mogla izručiti SAD-a, koji su tražili njegovo izručenje kako bi mu sudili za ‘ugrožavanje’ nacionalne sigurnosti, nešto za šta bi mogao biti optužen i osuđen na doživotni zatvor, ili u najgorem slučaju presuditi smrtnu kaznu. Nešto što se i sad može dogoditi, nakon ukidanja azila poslije sedam godina pribježišta u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu. Correa dodaje još, da se je današnji predsjednik Moreno odlučio na ovakav sraman korak, nakon što su SAD obećali novu financijsku pomoć Ekvadoru od strane međunarodnih financijskih institucija zbog ‘konsolidacije’ monetarne politike, te još jednom ponovio, da to što je Moreno uradio bez presedana, a Ekvadoru kao zemlju, nanio veliku štetu i sramotu u međunarodnoj zajednici.
Pred samog kraja svog gostovanja, Correa je bio upitan i o stanju današnje ljevice, kao i o radničkoj klasi. Na to je otvoreno rekao, da radnička klasa više vjeruje desnici, nego ljevici, a to je tako zato što svi mediji su u rukama korporativnog kapitala, koji po pravilu zastupa interese desničarske političke elite, štiteći ih i provodeći u potpunosti. Evidentno je, kaže Correa, da se javnosti plasira samo ono što vladajuća elita želi da narod čuje, a s time i sami radnici. To se vidi posvuda po svijetu, kako u centru kapitalističkog sustava, tako i na njegovoj periferiji, gdje se diktiraju sva društveno-politička, ekonomska i kulturna događanja, sve ono što čini jedno suvremeno građansko društvo. Ono što je nekada davno definirao talijanski marksistički filozof Antonio Gramsci u svojoj teoriji o ‘kulturnoj hegemoniji’.
I na samom kraju, na moja dva pitanja o mogućoj novoj financijskoj krizi u svijetu, Correa je ukratko rekao, da je nezahvalno prognozirati unaprijed, nešto što bi se tek trebalo dogoditi, jer kako je rekao, to ne uspijeva niti meteorolozima kada su vremenske (ne)prilike u pitanju. (osmjeh) Na pitanju je li osim slovenske Levice imao do sada priliku da upozna i neku drugu ljevičarsku stranku na Balkanu, rekao je da nažalost nije, ali da mu je iznimno drago što mu je pružena prilika da izbliza upozna nekoga koji je dio bivše velike države, koja je bila primjer zemljama trećeg svijeta, te veoma cijenjena u socijalističkim krugovima širom svijeta.
Autor teksta Gordan Stošević
