Parlamentarna demokracija kao farsa namijenjena neukom elektoratu u vidu glasačkog aparata

Objavljeno 7. svibnja, 2024, od Il Grido del Popolo©️

Lenjin je u svom eseju “Ljevičarski komunizam, infantilni poremećaj” s podnaslovom “Trebamo li sudjelovati u buržoaskim parlamentima?” istakao svoju zabilješku kada je u pitanju izborno glasanje u uvjetima buržoaskog kapitalizma. Kazavši kako bi bilo utopijski sagledati trenutnu situaciju i reći “Ne upuštajte se u izbore ili kapitalizam”.

“Kritika – najoštrija, najbezobzirnija i beskompromisna kritika – mora biti usmjerena, ne protiv parlamentarizma ili parlamentarnog djelovanja, nego protiv onih vođa koji nisu u stanju – a još više protiv onih koji ne žele – iskoristiti parlamentarne izbore i parlamentarnu tribinu u revolucionaran, komunistički način.” – istakao je Lenjin.

Misleći na nužnost od sudjelovanja revolucionarnih masa koji će kroz borbu (agitacija, propaganda i organizacija) unutar buržoaskih institucija izvojevati svoju pobjedu. Prezirao je ljevičare koji su “naivno zamijenili subjektivno odbacivanje određene reakcionarne institucije za njezino stvarno uništenje”.

“Mi boljševici sudjelovali smo u najrevolucionarnijim parlamentima, a iskustvo je pokazalo da takvo sudjelovanje nije bilo samo korisno, već i bitno za stranku revolucionarnog proletarijata upravo nakon prve buržoaske revolucije u Rusiji (1905.), u svrhu pripreme puta za drugu buržoasku revoluciju (veljača 1917.), a zatim za socijalističku revoluciju (listopad 1917.).” – dodaje Lenjin.

Lenjin je još ukazao i na politički oportunizam pojedinih marksista po pitanju razumijevanja parlamentarizma i buržoaske demokracije. Kao jedna od razlika između onih koji sebe nazivaju “marksistima” i onih koji su organizatori u marksističko-lenjinističkoj (komunističkoj partiji) svoje zemlje.

“Mnogo je teže – i daleko korisnije – biti revolucionar kada uvjeti za izravnu, otvorenu, stvarno masovnu i stvarno revolucionarnu borbu još ne postoje, braniti interese revolucije (propagandom, agitacijom i organizacijom) u nerevolucionarnim tijelima, pa čak iuizravnim reakcionarnim tijelima, u nerevolucionarnim okolnostima, među masama koje nisu sposobne odmah cijeniti potrebu za metodama djelovanja.” – dodaje na kraju Lenjin u svom eseju.

alijanski marksistički filozof Antonio Gramsci je smatrao da se kapitalistička država sastoji od dvije sfere koje se preklapaju, “političkog društva” (koje vlada silom) i “civilnog društva” (koje vlada pristankom). To je različito značenje civilnog društva od “asocijacijskog” stajališta koje je danas uobičajeno, a koje definira civilno društvo kao “sektor” dobrovoljnih organizacija i nevladinih organizacija. Gramsci je civilno društvo vidio kao javnu sferu u kojoj su sindikati i političke stranke dobili ustupke od buržoaske države i sferu u kojoj su oblikovane ideje i uvjerenja, gdje se buržoaska “hegemonija” reproducirala u kulturnom životu putem medija, sveučilišta i vjerskih institucija kako bi se “proizveo pristanak” i legitimitet.

Političke i praktične implikacije Gramscijevih ideja bile su dalekosežne jer je upozorio na ograničene mogućnosti izravne revolucionarne borbe za kontrolu sredstava proizvodnje; ovaj ‘rat napada’ mogao je uspjeti samo s prethodnim ‘ratom položaja’ u obliku borbe oko ideja i uvjerenja, kako bi se stvorila nova hegemonija (Gramsci 1971). Ta ideja o “kontrahegemonskoj” borbi – koja unapređuje alternative dominantnim idejama o tome što je normalno i legitimno – imala je široku privlačnost u društvenim i političkim pokretima. Također je pridonio ideji da je “znanje” društveni konstrukt koji služi legitimnim društvenim strukturama.

Stoga u ovakvim uvjetima parlamentarne demokracije i diktature buržoazije, nema mjesta ideji o institucionalnoj borbi koja bi se vodila protiv dominantne ideologije koja pomoću hegemonije unutar buržoaskih institucija ostvaruje svoju moć. Zato danas neću iskoristiti svoje građansko glasačko pravo na parlamentarnim i predstavničkim izborima koji su jedna obična farsa namijenjena neukom elektoratu u vidu glasačkog aparata. Bojkot buržoaskim izborima!

Autor teksta: Gordan Stošević