Objavljeno 17. avgusta/kolovoza 2021. od Il Grido del Popolo©

Politički predstavnici dvije najvažnije frakcije nacionalne buržoazije postigli su dogovor u Meksiku. Ovaj sporazum nastoji postaviti temelje za ostatak političkih pregovora koji su se spremali već neko vrijeme i koji su rezultirali konkretnim akcijama u korist neprijatelja venezuelskog naroda.

S jedne strane, vlada Nicolasa Madura i izdajničko vodstvo Ujedinjene socijalističke partije (PSUV) koji zastupaju interese moćnih novih bogataša nastalih iz državnih ugovora. S druge strane, desničar predvođen Juanom Guaidom, Henriqueom Caprilesom i socijaldemokratskim strankama zastupajući tradicionalnu nacionalnu buržoaziju i interese američkih i europskih transnacionalnih monopola.

Potrebno je zapamtiti da oporbena frakcija djeluje u otvorenoj podređenosti interesima američkog i europskog imperijalizma. Kao takva, njezina snaga da forsira razgovore dolazi od štetnog utjecaja prisilnih, jednostranih i nezakonitih sankcija koje su imperijalističke sile uvele protiv naše zemlje.

S obzirom na klasni sastav dviju političkih snaga koje su se sastale u Meksiku, jasno je da će se sadržaj takozvanih “mirovnih pregovora” vrtjeti oko njihovih interesa. Iz tog razloga, kada glasnogovornici govore o pregovorima za stabilnost ili nacionalni spas , odnose se na stvaranje uvjeta za jamčenje vlastite stabilnosti i vlastitog spasa, na štetu interesa zemlje i radnog stanovništva grada i sela.

Memorandum o razumijevanju potpisan u Meksiku temelji se na prethodnim ekonomskim sporazumima i nastoji pružiti jamstva privatnom kapitalu. I vlada i desničarska oporba slažu se oko trenutne neoliberalne gospodarske agende nametnute liberalizacijom cijena, de facto dolarizacijom, privatizacijom javne imovine, vraćanjem javnih poduzeća i poljoprivrednog zemljišta u privatni i posjednički kapital, fiskalnom fleksibilnošću, otvorenošću prema privatnom kapital u naftnom sektoru, uništavanje plaća i deregulacija radnih odnosa. Ove politike dolaze uz važna obećanja sočne dobiti domaćem i stranom privatnom kapitalu sa posebnim ekonomskim zonama i očekivanja reforme Zakona o ugljikovodicima.

Zato se radnička klasa, campesinos i popularni sektori ne mogu prevariti buržoaskim dijalogom u Meksiku. Naši interesi i potrebe nisu važna pitanja na dnevnom redu političkih predstavnika grabljive nacionalne i transnacionalne buržoazije. Upravo suprotno: žrtve naših osvajanja i prava, te stavljanje težine krize i nezakonitih imperijalističkih sankcija na naša pleća s kojima se ove dvije buržoaske političke sile rukuju i teže potpisati “lulu mira” danas.

Drugi primjer ove stvarnosti je da, iako je dijalog ponudio brze rezultate u oslobađanju desničarskih osoba umiješanih u stranu agresiju na državu, mnogi su radnici i dalje zatvoreni zbog rastuće politike progona i kriminalizacije radnika, sindikalne, društvene organizacije, campesino ili ženske borbe.

No dokazi idu dalje: dok dijalog generira brze odgovore na zahtjeve poslodavaca da plate manje poreze i oslobode cijene, zahtjevi radnika za plaćom jednakom osnovnoj košarici hrane i protiv nezakonitih otkaza odbacuju se.

Politički ured Središnjeg odbora Komunističke partije Venezuele (PCV) odbacuje i osuđuje ovu farsu dijaloga koji je nametnut leđima zahtjevima i stvarnim potrebama radnog stanovništva grada i sela.

Danas, više nego ikad, radnici moraju biti ujedinjeni u borbi protiv ofenzive koju će buržoaski pakt Meksika nametnuti na naša prava i suverenitet zemlje.

Jučer je bio pakt Punto Fijo; danas će to biti Meksički pakt. S novim i starim glumcima, ali uvijek protiv interesa radnog naroda i domovine.