Objavljeno 17. septembra/rujna 2021. od Il Grido del Popolo©
U izjavi koja se odnosi na drugu rundu pregovora između socijaldemokratske vlade Nicolasa Madura i proameričke oporbe u Meksiku, Politički ured Središnjeg odbora Komunističke partije Venezuele (PCV) ističe:
“Druga runda pregovora između dvije suprotstavljene skupine nacionalne buržoazije održana je u Meksiku od 3. do 6. rujna. Obje su strane najavile dva početna djelomična sporazuma kao veliki napredak za interese zemlje i venezuelskog naroda. Jedan sporazum se odnosi na “obranu suvereniteta Venezuele nad pojasom Essequibo”, dok se drugi nalazi pod naslovom “sporazum o socijalnoj zaštiti venezuelskog naroda”.
Dva su sporazuma lažna fasada koja skriva pravu predaju i anti-popularne svrhe elitnog pakta. Teritorijalni spor s Guayanom koriste kako bi dokazali navodni suverenitet i nacionalistički stav, kada je poznato da jedna od strana već godinama promiče nezakonite sankcije i vanjsko miješanje protiv Venezuele, dok je druga napredovala u besramnoj politici ustupaka suvereniteta, privatizacije i predaje naših resursa i bogatstva transnacionalnom monopolskom kapitalu kroz protuustavni Zakon protiv blokade, Zakon o posebnim gospodarskim zonama i deklarirane namjere reforme Zakona o ugljikovodicima.
No postoji nešto još ozbiljnije: s eufemizmom “zaštite nacionalnog gospodarstva i društvenih mjera za venezuelski narod”, obje su strane objavile svoju obvezu poduzimanja koraka kako bi Venezuela mogla pristupiti Posebnim pravima vučenja (SDR) Međunarodni monetarni fond (MMF) i zatražiti druga sredstva od multilateralnih organizacija. Drugim riječima, meksički pakt napravio je prvi korak prema povratku Venezuele u financijske institucije Washingtonskog konsenzusa.
Nekoliko opravdavatelja pakta već ističe kako SDR -ovi MMF -a nisu zajmovi i stoga neće ugroziti suverenitet gospodarske politike zemlje. Svakako, Venezuela ima pravo primati ta sredstva kao zemlja članica MMF -a. Međutim, okolnosti u kojima bi se to dogodilo (posredovane političkim djelovanjem proimperijalističke desnice i u kontekstu akutne nacionalne gospodarske krize) navode nas na zaključak da bi bilo naivno misliti da te snage neće iskoristiti prednost nametnuti neke uvjete.
Osim toga, nakon što su SDR -ovi MMF -a odobreni, meksički je sporazum pristao poduzeti korake za dobivanje sredstava od drugih multilateralnih međunarodnih organizacija. Iako nije zanimljivo navedeno koje su organizacije, ljudi su naveli da bi mogli uključivati traženje kredita od MMF-a, Svjetske banke, Međuameričke razvojne banke i drugih organizacija u orbiti dominacije američkog i europskog imperijalizma.
U Meksiku tinja podvrgavanje Venezuele financijskom planu “spašavanja” s odgovarajućim neoliberalnim programom makroekonomske prilagodbe kojim upravljaju ciljevi postavljeni od ovih multilateralnih institucija.
Vlada Nicolása Madura potpuno je svjesna da odlazak u te institucije podrazumijeva podnošenje njihovih politika. Njegova vlada to namjerno skriva kako ne bi izričito istaknula njihovu politiku predaje. S druge strane, proimperijalistička desnica podržava ovaj zahtjev MMF-u i drugim multilateralnim organizacijama jer zna da će to približavanje rezultirati promjenama u korist interesa transnacionalnog i nacionalnog kapitala koji zastupa. S Meksičkim paktom, Madurova vlada popušta pred imperijalizmom.
Približavajući se tim financijskim organizacijama, vlada nastoji prenijeti poruku povjerenja američkoj vladi i transnacionalnom monopolskom kapitalu koji očajnički nastoji privući u okviru svoje politike ekonomske liberalizacije.
Pokoravanje zahtjevima MMF -a ili Svjetske banke neće predstavljati veliki pomak za nacionalnu vladu. Trenutni program štednje koji provodi, uvelike se podudara s neoliberalnim programom ovih institucija: oslobađanje cijena, zamrzavanje plaća, deregulacija rada, privatizacija, fiskalne i porezne povlastice za kapital, između ostalog. Paradoksalno, ovo je zaklonjeno diskursom stavljanja “dobrobiti ljudi u središte” ili ciničnim argumentom “oporavka ekonomskih sloboda ljudi”.
Podnošenje Venezuele kreditnim programima ovih organizacija donijet će ozbiljne posljedice za državu i zaposlene u pravima radnika, sveopći pristup javnim uslugama te gubitak suvereniteta i ukidanje državne imovine, što već pokazuju iskustva s nedavnim događajima u Argentini i Ekvadoru, te konkretni rezultati povijesnog iskustva Venezuele kasnih 1980 -ih, s tragičnim rezultatima za naš narod.
Iz Političkog ureda Središnjeg odbora Komunističke partije Venezuele (PCV) izražavamo energično odbijanje svakog pokušaja da se zemlja i venezuelski narod, u trenutnim nesigurnim uvjetima gospodarstva, podvrgnu još agresivnijim žrtvama od strane ovih financijskih organizacija.
Građanski meksički pakt na svakoj sjednici otkriva svoju pravu svrhu: postaviti institucionalno-pravne osnove za raspodjelu bogatstva zemlje između domaćeg i stranog privatnog kapitala, stavljajući posljedice duboke krize na ramena narod.
Radničku klasu i narod općenito ne mogu zavarati iluzije i lažne ponude buržoaskog pakta Meksika.
Suočeni s paktom između elita buržoazije, krizom, neoliberalnom prilagodbom i imperijalističkom agresijom, nastavimo s izgradnjom Narodne revolucionarne alternative. Moguće je jedino izboriti izlaz iz krize koji u središte stavlja samo interese i prava zaposlenih u gradu i na selu.
Caracas, 11. rujna 2021.
Politički ured Centralnog komiteta Komunističke partije Venezuele
