“To tell the truth is revolutionary” ― Antonio Gramsci

Izrečena drakonska kazna bivšem gradonačelniku talijanskog grada Riacea, Domenicu “Mimmu” Lucanu

Objavljeno 2. oktobra/listopada 2021. od Il Grido del Popolo©

 

Kazna zatvora od 13 godina i 2 mjeseca na koje je u četvrtak osuđen bivši gradonačelnik Riacea Mimmo Lucano, je nešto što je zaista uznemirilo mnoge političare, novinare i aktiviste koji su pratili njegovu pravosudnu aferu, zbog njene ozbiljnosti i kontroverzne optužbe vezane za sustav prihvata migranata koji je organizirao u svojoj zemlji. Sustav koji je uspostavio Lucano opisivan je kao model principa solidarnosti koji su ga inspirirali, no prema riječima sudaca suda u Locriju umjesto njega se skrivalo kriminalno udruženje odgovorno za zlouporabu položaja, prijevaru, iznudu, pronevjeru, ometanje dražbe, ideološke laži i pomaganja u ilegalnom useljavanju.

Lucanova kazna, utvrđena u prvom stupnju suđenja, bila je gotovo dvostruko veća od one koju su zatražili glavni tužitelj u Locriju Luigi D’Alessio i tužiteljica Michele Permunian koja je zatražila 7 godina i 11 mjeseci zatvora. Mnogi su ovih sati ocijenili da je to nesrazmjerno čak i s obzirom na optužbe koje su bile široko kritizirane i smatrane izgovorima.

U suštini, suci su ovog suda uzeli u obzir optužbe iz istrage koja je započela 2018. godine i nazvale Kseniju (od starogrčkog xenos, stranac, gost) utemeljenom, prema kojoj je Lucano bio promicatelj zločinačkog udruženja koje je počinilo zločine protiv javnu upravu i imovinu, usmjeravajući rad Ministarstva unutarnjih poslova i prefekture Reggio Calabria u cilju stvaranja i konsolidacije sustava moći iskorištavanjem integracije stranaca.

Za suce koji su podržali optužbu, s modelom Riace Lucano, osmislio je niz pomagala kako bi zaobišao disciplinu predviđenu nacionalnim zakonima za ulazak u Italiju. Konkretno, na temelju prisluškivanja, tužitelj ga je optužio da je imao ulogu u organiziranju sklopljenih brakova između domaćih državljana i žena strankinja, kako bi nezakonito pogodovao njihovom stalnom boravljenju na talijanskom teritoriju.

Tijekom optužnice tužitelj je rekao: “Lucano je bio zadužen za Riace. On je bio apsolutni dominus, prava svrha ugostiteljskih projekata u Riaceu bila je stvaranje određenih klijentelističkih sustava. Lucano je sve to učinio radi političko-izborne prednosti i to se vidi iz nekoliko ubačaja. Brojao je glasove i ljude. A oni koji nisu jamčili potporu bili su odbijeni”. Lucanovi odvjetnici, Andrea Daqua i Giuliano Pisapia, bivši gradonačelnik Milana, tražili su oslobađanje u obrani:

“Doista, djelovao je kao vjeran predstavnik države i tumač Ustava kada je država bila odsutna i nije bila u mogućnosti pružiti pomoć i sklonište izbjeglicama koje su se stotinama iskrcale na kalabrijskim obalama tijekom mediteranske vanredne situacije. Ako je kao gradonačelnik otišao dalje od svojih ovlasti, to zasigurno nije bila vlast, već zato što je vjerovao u to i to je bilo u redu, jer naš Ustav to zahtijeva”.

Uvjerenje Lucana, koji je između ostalog kandidat za kalabrijski region na jednoj od listi podrške Luigija de Magistrisa, odmah je proslavio stranački sekretar Sjeverne Lige Matteo Salvini, prema kojemu je bivši gradonačelnik bio “prvak radikalnog ponašanja”, tko je “nezakonito zaradio novac na upravljanju imigrantima”. Tajnik Demokratske stranke Enrico Letta umjesto toga izrazio je “bliskost i solidarnost” s Lucanom.

Riace je grad s oko 2000 stanovnika udaljen 125 kilometara od Reggio Calabrije, koji je prije dvadeset godina bio u opasnosti da bude uglavnom napušten. Lucanova je ideja, prvo kao aktivista, a zatim i kao gradonačelnik, bila podržati određeni broj migranata i integrirati ih u lokalnu zajednicu. Prvi stranci stigli su u Riace 1998. godine kada se brod iz Turske sa 66 Kurda, 46 žena i 72 djece približio kalabrijskoj obali.

Godinu dana kasnije rođena je udruga Città Futura koja je dočekala useljenike. Godine 2004. stigla je prva kandidatura za gradonačelnika: Lucano je izabran s 35,4% glasova. U 2009. konsenzus je porastao na 51,7%, a u 2014. dosegao je 54%. U međuvremenu je Riace bila prva talijanska općina, zajedno s Trstom, koja je sudjelovala u prihvatnom sustavu koji će kasnije postati SPRAR, (sustav zaštite za tražitelje azila i izbjeglice) koji je kasnije demontirao Matteo Salvini dok je bio ministar unutarnjih poslova.

Model Riace, koji su razvili Lucano i njegovo vijeće, prije svega je pod uvjetom da su tražitelji azila dodijeljeni na posudbu za korištenje napuštenim i oporavljenim kućama starog grada te da se novac od projekata prijema koje je dodijelila vlada koristi za bespovratna sredstva, kao i za posao komercijalne aktivnosti kojima upravljaju sami tražitelji azila zajedno s građanima zemlje. Model integracije koji je slijedio u Riaceu ubrzo je postao poznat u cijeloj Europi. Magazin Fortune 2016. godine Lucana je naveo kao jednu od 50 najutjecajnijih ličnosti svijeta.

Ozbiljne nevolje počele su 2016. godine kada je iz prefekture Reggio Calabria poslan inspektor koji je nakon nekoliko dana provedenih u Riaceu sastavio negativno izvješće. Inspektor je prije svega istaknuo “kritičnosti za administrativne i organizacijske aspekte”. Ista je prefektura tada promijenila presudu, kada su kasnije stigla još dva izvješća, ali ovaj put pozitivna.

Međutim, 2017. godine tužiteljstvo u Locriju upisalo je Lucana u registar osumnjičenih za zlouporabu položaja, iznudu i teške prijevare. Iste godine Ministarstvo unutarnjih poslova (pod vodstvom Marca Minnitija iz Demokratske stranke (PD), koje je Salvini preuzeo od 1. lipnja 2018.) isključilo je Riacea iz državnog financiranja za održavanje prijemnog sustava. Lucano je na Facebooku napisao:

“Riace je isključen iz bilance za srpanj-prosinac 2017. (govorimo o oko 650 tisuća eura koji nisu plaćeni) i za 2018. grad nije uključen među korisnike prvog polugodišnjeg kredita. Od rujna 2016., župan Reggio Calabria, s raznim apsurdnim izgovorima, odbio i još uvijek odbija isplatiti dospjelost kredita. Ako se bilanca Riacea smanji, 165 izbjeglica, najmanje 50 djece, oko 80 operatera i brojne tvrtke će se zatvoriti”.

Otac Alex Zanotelli, Comboni misionar i poznati aktivista za ljudska prava, doputovao je u Riace kako bi podržao Lucana. Tom je prilikom rekao: “Ovo je jedinstveno iskustvo, ne samo za Italiju, već i za cijelu Europu. Apsurdno je da je ministarstvo odlučilo ne financirati ovaj projekt odsjecanjem nogu Mimmu i svemu tome. Postimo jer ne prihvaćamo sve ovo. Ova politika ubija samo one pozitivne inicijative koje proizlaze odozdo”.

Lucano je uhićen 2. listopada 2018. i stavljen u kućni pritvor. Dokumenti Tužiteljstva pokazali su da je zajedno s 31 drugom osobom pod istragom optužen da je organizirao i sklopio brak iz koristi, između nigerijskog imigranta i talijanskog državljanina. U osnovi optužbe bilo je telefonsko presretanje u kojem je Lucano govorio o mogućnosti da se žena, kojoj bi tri puta odbijen azil, uredi boravak putem braka sa stanovnikom Riacea. Međutim, u snimljenom razgovoru nije se pokazalo je li brak zaista sklopljen.

Druga optužba bila je izravno dodjeljivanje ugovora za prikupljanje i prijevoz otpada od vrata do vrata zadrugama Eco-Riace i L’Arcobaleno, od listopada 2012. do travnja 2016., bez održavanja natječaja. Istražni sudac Locri koji je potpisao mjeru opreza definirao je zahtjev za punomoć u nekoliko točaka “lakonski, nagađajući, bez zahtjeva za jasnoćom, jednoznačnošću i suglasnošću”. Kako bi se opravdalo uhićenje, međutim, ostala je optužba za narušenu slobodu začaravanja (zločin koji se odnosi na nezakonito uvjetovanje natječaja) i za pomaganje i podržavanje ilegalne imigracije. U naredbi istražnog suca govorilo se o dva sklopljena braka:

“Dana 3. listopada 2018. godine, Lucano je suspendiran s dužnosti gradonačelnika. Dva tjedna kasnije Revizijski sud otkazao je pritvor i izdao zabranu boravka u Riaceu, što je kasacijom u veljači 2019. godine poništeno. Sud u Locriju primijenio je odluku samo sedam mjeseci kasnije. Bivši gradonačelnik optužen je 11. travnja 2019. godine. Iste godine Lucano je također primio obavijest o jamstvu za izdavanje osobnih dokumenata eritrejskoj ženi i njezinom djetetu od nekoliko mjeseci, a da oni nisu imali urednu boravišnu dozvolu. Još jedna obavijest o jamstvu stigla je njemu i još osam osoba u vezi smještaja u kojem su bili smješteni migranti u Riaceu”.

Zamjenik tužitelja Ezio Arcadi, Lucana je optužio za prijevaru jer su tri stana “pronađena bez statičkog ispitivanja i potvrde o nastanjivosti, bitnih dokumenata kako to izričito zahtijeva i operativni priručnik SPRAR i sporazumi između Općine Riace i Prefekture” . Lucano je optužen da je potpisao “lažni certifikat u kojem se navodi da su prihvatni prostori za smještaj migranata koji postoje na području općine Riace usklađeni i u skladu s važećim propisima koji se odnose na prikladnost stanovanja, inženjering postrojenja i sanitarne uvjete”.

Napuštajući sud nakon presude, Mimmo Lucano je rekao:

“Ovo je priča bez presedana. Zauvijek ću biti zamrljan zbog grijeha koje nisam počinio. Očekivao sam oslobađajuću presudu. Proveo sam život jureći za idealima protiv mafije. Bio sam gradonačelnik, stavio sam stranu posljednjih, izbjeglica koje su stigle. Zamišljao sam sebe kako doprinosim otkupu svoje zemlje i to je bilo nezaboravno, fantastično iskustvo. Ali danas moram uzeti na znanje da je sve gotovo”.

Odvjetnici Pisapia i Daqua napisali su u bilješci:

“Ovo je pretjerana kazna koja je u potpunoj suprotnosti sa dokazima sa suđenja: više od trinaest godina zatvora za čovjeka poput Mimma Lucana koji živi u potpunom siromaštvu i koji nije imao nikakvu patrimonijalnu i ne-patrimonijalnu prednost od svog djelovanja kao gradonačelnik Riacea, kako se i pokazalo tijekom procesa, uvijek je bio predan svojoj zajednici i dobrodošlici i integraciji djece, žena i muškaraca koji su stigli u našu zemlju kako bi pobjegli od rata, mučenja i gladi. Teško je razumjeti kako Sud u Locriju nije uzeo u obzir ono što se dogodilo tijekom suđenja, koje je trajalo više od dvije godine, a koje je istaknulo stvarnost činjenica koje su vrlo različite od onih koje je predložilo javno tužiteljstvo. Za sada, nažalost, možemo samo naglasiti da su ne samo kazna, već i opseg kazne izrečene Mimmu Lucanu potpuno nerazumljivi i neopravdani. Imamo mnogo razloga da se na kaznu trebamo odmah žaliti uz uvjerenje da će kasnije viši stupnjevi prosudbe izmijeni odluku koja nas ostavlja začuđenim”.

Ono što je najgore u cijeloj ovoj priči, a možda i još paradoksalnije zvuči, je to, što je ovaj veliki humanista par puta bio meta napada kalabrijske mafije Ndrangheta, ali je zato kao čovjek i kao humanista potpuno shrvan od strane talijanskog sudskog sustava.

Mimmo, siamo con te!

 

 

 

 

Izvor: Agencije

“To tell the truth is revolutionary” ― Antonio Gramsci