Wed. Dec 7th, 2022

Foto: Privatna arhiva Draga Bojića

 

Objavljeno 13. decembra/prosinca 2018. od Il Grido del Popolo©

 

Fra Drago Bojić (1974) – bosanski je franjevac, teolog, publicista i doktor komunikologije. Slovi za jedan od rijetkih intelektualaca na prostoru bivše Jugoslavije koji danas može otvoreno uputiti bespoštednu kritiku na račun crkvenih elita, te javno progovoriti o etno-nacionalnih politika na tom prostoru, a naročito u BiH gdje postoje duboke podjele u društvu, kao rezultat nepremostivih entitetskih i vjerskih razlika. S toga danas kada razgovaramo o nacionalističkoj zloupotrebi vjere i nacionalističkim zabludama religije svih postjugoslovenskih društava, ne možemo a ne pomenuti njegovo iznimno kritičko razmišljanje na polju vjersko-religijskih i nacionalno-političkih ideologija. Godine 2016 objavio je knjigu “Zlato i tamjan, Kritički osvrti na politiku i religiju” kao i najnoviju “Kraljevstvo božje i nacionalizam”, čija se je promocija trebala održati danas u kongresnoj dvorani hotela “Bristol” u Mostaru.

 

Koliko je danas vjerski fanatizam prisutan i utjecajan na religiju?

 

DB: Vjerski fanatizam je konstantna sjena religije kroz cijelu povijest. On je, nažalost, prisutan i danas i velika je opasnost za suvremena pluralna građanska društva. Fanatici smatraju da je samo njihovo uvjerenje ispravno, oni ne podnose razlike, žele ih poništiti. Takav stav istovremeno otkriva i nesigurnost fanatika u svoju vlastitu vjeru, strah da će vanjski utjecaji i drugačiji svjetonazori potkopati vjerska uvjerenja i da će urušiti cijeli dogmatski sistem na kojem ta vjera počiva. Fanatizam proizlazi iz straha i nasilan je i prema drugima i prema svojima. Fanatizam je suprotan vjeri. Vjera bi morala biti prostor slobode i odustajati od svakog oblika nasilja.

 

Kako gledate na instrumentalizaciju vjere od strane Crkve i njezinog dogmatskog tumačenja iste?

 

DB: Crkve kao i druge vjerske organizacije vode ljudi i uvijek su se događale i događaju instrumentalizacije. Crkva bi trebala biti zajednica vjernika, a nikakva politička ili stranačka ili nacionalna organizacija. Još prije sto godina veliki bosanski franjevac fra Josip Markušić je govorio da je velika nesreća kad se vjerske težnje okuju u stranačke lance. Nažalost, neki ljudi koji vode Crkvu se ponašaju upravo tako kao da vode stranačku organizaciju. Takvima na prvom mjestu nisu ljudi, nego ponajprije politička i ekonomska moć.

 

Je li danas politika u sprezi sa religijom?

 

DB: U društvima u kojima je prisutnost religije u javnosti velika i u kojima se religijsko i nacionalno poklapaju, politika profitira od religije i zloupotrebe religije. Politička moć nacionalnih stranaka najviše se temelji na sprezi s religijom. I tu je odgovornost i na političarima koji su za svoje interese spremni sve zloupotrijebiti, a još više na ljudima koji vode religijske zajednice i koji im to dopuštaju.

 

Povijest nas uči da se Božja riječ izvućena iz konteksta može lako upotrebiti u obračunu sa neistomišljenicima, pa čak i ubijati u ime Boga. Sjetimo se samo pohoda RKC na Katare, kada je prilikom opsade na Bezijea zabelježena poznata rečenica Papskog Legata: “pobijte ih sve, Bog će prepoznati svoje.” Jeli doista može Bog prepoznati “svoje” fra Drago?

 

DB: Najstrašnija manipulacija Bogom se događa kad se čovjek postavi na njegovo mjesto i kad Bogom pokriva svoje zločine. Da je to oduvijek bila napast kojoj ljudi nisu mogli odoljeti, govore i svete knjige u kojima se stalno upozorava da se čovjek ne smije postaviti na mjesto Boga, odnosno, da se ništa ne smije staviti na Božje mjesto.

 

Može li se dogoditi nacionalno pomirenje između zaraćenih naroda bez vjerske koegzistencije?

 

DB: Budući da su sva naša društva pa i cijeli svijet sastavljeni od različitih vjerskih stavova, nemoguće je izgraditi mir ako ne bude mira među različitim vjerama. Mnogi danas govore o tome da će naše stoljeće biti stoljeće religija i stoljeće ateizma. Naša se društva konstantno pluraliziraju i da bi zadržala svoju pluralnost, nijednom vjerovanju i nijednom svjetonazoru se ne smije dopustiti da dominira i vlada nad drugima. Treba se učiti podnositi razlike i dopustiti mirnu koegzistenciju različitih vjerovanja i svjetonazora.

 

 

 

Intervju pripremio i napravio Gordan Stošević