Objavljeno 16. oktobra/listopada 2021. od Il Grido del Popolo©
Tijekom ceremonije dodjele medalja na Olimpijskom stadionu u Mexico Cityju 16. listopada 1968., dva afroamerička sportaša, Tommie Smith i John Carlos, podigli su šaku u crnim rukavicama tijekom sviranja američke himne, “The Star-Spangled Banner”.
Dok su bili na podiju, Smith i Carlos, koji su osvojili zlatnu i brončanu medalju u trci na 200 metara na ljetnim olimpijskim igrama 1968., okrenuli su se licem prema američkoj zastavi, a zatim su podigli ruke sve dok himna nije završila. Osim toga, Smith, Carlos i australski osvajač srebrne medalje Peter Norman svi su na jaknama nosili značke ljudskih prava.
U svojoj autobiografiji Silent Gesture, objavljenoj gotovo 30 godina kasnije, Smith je revidirao svoju izjavu da ta gesta nije pozdrav “Black Power”, već pozdrav “ljudskih prava”. Demonstracije se smatraju jednom od najotvorenijih političkih izjava u povijesti modernih Olimpijskih igara.
Ujutro 16. listopada 1968. američki atletičar Tommie Smith pobijedio je u utrci na 200 metara sa svjetskim rekordom od 19,83 sekunde. Australijanac Peter Norman završio je drugi s vremenom 20,06 sekundi, a Amerikanac John Carlos završio je na trećem mjestu s vremenom 20,10 sekundi. Nakon što je utrka završena, trojica su otišla na postolje po medalje koje će im uručiti David Cecil, 6. markiz od Exetera.
Dvojica američkih sportaša dobili su svoje medalje bez cipela, ali u crnim čarapama, što predstavlja crno siromaštvo. Smith je oko vrata nosio crnu maramu koja je predstavljala crni ponos, Carlosu je trenerka bila otkopčana kako bi pokazao solidarnost sa svim radnicima u SAD-u i nosio je ogrlicu od perli za koju je rekao da je “bila za one osobe koje su linčovani ili ubijeni i za koje nitko nije izmolio molitvu, koji su bili obješeni i katranirani. To je bilo za one koji su bacani u more sa kolonijalnih brodova.”
Sva tri sportaša nosila su značke Olimpijskog projekta za ljudska prava (OPHR) nakon što je Norman, kritičar australijske politike prema Bijeloj Australiji, izrazio empatiju sa svojim idealima. Sociolog Harry Edwards, osnivač OPHR -a, pozvao je crne sportaše da bojkotiraju igre; navodno, radnje Smitha i Carlosa 16. listopada 1968. godine bile su inspirirane Edwardsovim argumentima.
Obojica američkih sportaša namjeravali su donijeti crne rukavice na događaj, ali Carlos je zaboravio svoju, ostavljajući ih u olimpijskom selu. Peter Norman predložio je Carlosu da nosi Smithovu rukavicu za lijevu ruku. Iz tog razloga, Carlos je podigao lijevu ruku za razliku od desne, za razliku od tradicionalnog pozdrava Black Power. Kad je zasvirao Zvjezdani transparent, Smith i Carlos su pozdravili pognute glave, što je postala gesta koja je postala vijest na naslovnoj stranici mnogih medija po čitavom svijetu.
Na izlasku s podija publika ih je izviždala. Smith je kasnije rekao: “Ako pobijedim, ja sam Amerikanac, a ne crnac. Ali da sam učinio nešto loše, onda bi rekli da sam Crnac. Mi smo crnci i ponosimo se time što smo crnci. Crna Amerika će razumjeti što jesmo večeras.”
Tommie Smith je u kasnijim godinama izjavio: “Bili smo zabrinuti zbog nedostatka pomoćnih trenera crnaca. Zbog toga što je Muhammadu Aliju oduzeta titula. Zbog nedostatka pristupa dobrom smještaju i zbog toga što naša djeca ne mogu pohađati najbolje fakultete.”
Ipak će ovaj događaj biti upamćen kao jedan od najvećih protesta protiv rasne segregacije u Americi, ali ne samo u sportu, već općenito. Međutim, američko se društvo nažalost nije puno transformiralo u proteklom pola stoljeću, čemu svjedoči gest NFL nogometaša Colina Kaepernicka.
