Foto: Arhiva Socijaliostičke Partije Velike Britanije
Objavljeno 12. maja/svibnja 2018. od Il Grido del Popolo©
Što biste nam mogli reći o budućnosti socijalizma iz perspektive vašeg političkog iskustva?
AB: Kad je propao Sovjetski Savez 199., govorili smo da je to bio državni kapitalizam i da nema veze sa socijalizmom, te smo očekivali smo da će ljudi reći “Da, imali ste pravo, to nije imalo veze sa socijalizmom”, i da će biti jasno da je real socijalizam kao sistem baziran na zajedničkom vlasništvui demokratskoj kontroli sredstava za proizvodnju, s proizvodnjom koja će biti usmjerena ljudskim potrebama a ne profitu, podjeli zarade na osnovu principa “svakome prema sposobnostima, svakome prema potrebama”. Ali ono što se desilo jest da su ljudi rekli “Socijalizam je pokušao i propao, i sad je to nevažno”. Zagovornici kapitalizma proglasili su definitivnu pobjedu svog sistema i ideologije, te je tako kapitalizam postao jedina “utakmica na bojnom polju”. To je trajalo otprilike dvadesetak godina. Onda se 2008. godine desio Veliki slom kojeg je slijedila kriza.. “Kapitalizam” se ponovo pretvorio u ružnu riječ, a socijalizam ( ma kako ga definirali) je opet postao tema ozbiljnih diskusija. I dan danas se nalazimo na tim pozicijama.
Koje je vaše stajalište o europskim sindikatima? Da li oni zaista pomažu radnicima ili su se prodali korporacijama?
AB: Sindikate su osnovali radnicikako bi se nagodili s gazdama o cijenii o uvjetima vlastitog rada. Godinama nakon svega, sindikati su postali ogromna birokratska organizacija, ali ipak u velikoj mjeri funkcioniraju kao zaštitaradničke klase. Sindikati moraju opstati i radnici se još uvijek trebaju oslanjati na njih.
Koja je budućnost UK nakon Brexita?
AB: Većina UK kapitalista žele ostati u EU, ali njihovi politički predstavnici su ih zanemarili organizirajući referendum koji je rezultirao s 52-58% većinom koja je odlučila za Brexit. Možda su u pravu kad misle da UK van EU neće biti povoljna za njih, jer neće biti u situaciji da postignu povoljne ugovore kao kad su bili članovi zajednice. Ali to je njihov problem, ne naš socijalista i radnika. U EU ili van nje, i što god pravila Brexita to nalagala, kapitalizam ostaje sa svim problemima koje prouzrokuje, većinskoj klasi koja živi od zarade.
Vaš komentar o britanskoj vanjskoj politici u odnosu na Rusiju?
AB: To što se antagonizam između Zapada i Rusije nastavlja usprkos kraju “komunizma” (koji je u stvarnosti državni kapitalizam) u toj državi, pokazuje samo da sukobi iz vremena Hladnog rata nisu bili zasnovani na ideologiji, već su bili konflikti materijalnih interesa, pogotovo u interesnim sferama (tko će dominirati Istočnom Europom, izlaz Rusije na Mediteran, itd.).
Koje je vaše mišljenje o Corbynu, te da li je on dobar primjer za ljevicu?
AB: Labour Party ( Radnička partija, ndr.) s Corbynom predstavlja povratak na ono što je ta partija bila ’60-tih I ’70-tih godina- predlaže reforme kojima je cilj da kapitalizam radi za “mnoge, a ne za nekolicinu”. Vlada na čelu s Laburističkom partijom je tada promašila cilj ( kao da se to nije moglo ostvariti) i završila je, prelazeći preko toga, te čak i ohrabrujući kapitalistički ekonomski sistem na jedini mogući način na kojem se kapitalizam može izraziti- davajući prednost profitu i uvjetima za ostvarivanje profita –zarađujući na potrebama ljudi.Corbynova Laburistička vlada će propasti iz istog razloga, jer nema načina da se kapitalizam reformira kako bi radio u interesu većine. I stoga, ne, Corbyn nije dobar primjer za ono što i kako bi trebalo biti.
Na koji način moderna ljevica može odgovoriti na izazove 21. stoljeća, u kojem ne postoji “mainstream” socijalizam kao što je to bilo u 20. stoljeću?
AB: Istina je da je u najvećem periodu 20. stoljeća postojanje velikog broja država koje su sebe nazivale socijalističkim ( premda to nisu bile), omogućio dasocijalizam zauzme tadašnju političku debatu, što danas nipošto nije slučaj. S druge strane, nepostojanje socijalističkog (država- kapitalist) režima koji bi sebe nazivao socijalističkim, predstavlja prednost jer se socijalizmu više nema što zamjerati iz konkretnih današnjih primjera. Socijalizam se može prikazati kao pozitivno društvo zajedničkog vlasništva, demokratske kontrole, te proizvodnje koja će biti usmjerena direktno za potrebe ljudi, a ne za ostvarivanje profita.
Da li je socijalizam danas važan ili je izgubio na “težini” u političkoj areni Europe?
AB: Naravno, socijalizam je i dan danas relevantan i važan- kapitalizam nikada neće biti u stanju riješiti mnoge probleme koje proizvodi samom svojom prirodom, za ljude općenito, a zaradničku klasu posebno- čak i kad i pojam “socijalizam” označavajući alternativni društveni sistem nije subjekt političkih rasprava. Socijalizam će biti relevantan sve dok postoji kapitalizam kao objektivna činjenica, a ne samo kao način mišljenja. Socijalizam je jedini okvir u kojem mogu biti rješeni problemi koje uzrokuje kapitalizam.
Možete li ukratko komentirati političke partije kao što su CPGB-ML i NCP ( Komunistička partija Velike Britanije i Nova komunistička partija Velike Britanije)?
AB: Niti jedna od te dvije partije ne predstavlja nešto pozitivno, već i samo stoga što podržavaju vladu Sjeverne Koreje, te brane tamnošnji državni kapitalizam kao nešto što je na neki način socijalističko ili je u interesu radničke klase. Slična partija je i CPBML, koja se i u slučaju Brexita pokazala nacinalističkom isto kao i United Kingdom Independence Party ( Nezavisna partija Ujedinjenog kraljevstva). “ Marxizam- lenjinizam” je kontradikcija u samom terminu, budući da je “lenjinizam” izobličavanje Marksizma, uglavnom kroz svoju teoriju da je radnička klasa sposobna i sama razviti sindikalnu svijest, te treba biti vođena vlastitom avangardnom partijom. To nije bilo Marxovo mišljenje, on je preferirao demokratsko samo- organiziranje radničke klase u masovnoj radničkoj partiji.
Na koji način educirati današnju radničku klasu kad se sve više situacija u tvornicama i drugdje kontrolira putem tehnologije?
AB: Radnička klasa nije više sastavljena od isključivo tvorničkih radnika, već od svih onih koji, primorani ekonomskim potrebama, prodaju svoju mentalnu i fizičku energiju poslodavcu kako bi preživjeli. To je nepoštovanje prema poslu koji rade, bilo u kancelariji, u tvornici, u bolnici ili u bilo kojoj obrazovnoj ustanovi. Većina takozvane “srednje klase” pripada ustvari plaćenim radnicima. I tzv. “umjetna” inteligencijase sada također nalazi u sličnom položaju.
Kako sindikati Velike Britanije danas štite radnike, nakon svega što se dogodilo s M. Thacher ’80-tih?
AB: Opća ekonomska situacija nadvladava učinkovitost sindikata, i više od bilo kojeg zakonodavstva. U vremenima kapitalističke ekspanzije, sindikati mogu djelovati na tržištu rada kako bi povećali plaće; u vremenima krize, najviše što mogu uraditi jest usporiti pad plaća. Sindikati su se promijenili od vremena M. Thacher. Danas, nekoć moćni rudarski sindikati ne postoje. Veliki sindikati postoje u javnom sektoru, u nacionalnoj i lokalnoj vlasti, u sektoru zdravstva i obrazovanja. Obzirom na nepovoljnu ekonomsku situaciju, mogli bismo reći da i nisu toliko loši.
Intervju pripremio i napravio Gordan Stošević
Tekst s engleskog prevela Nina Nadramija
